subota, 15.11.2008.
Kao nekad, i sad sam nježan, i srce mi živi samo snom, da što prije pobjegnem od jada i vratim se u naš niski dom.
"So I say
Thank you for the music, the songs I'm singing,
Thanks for all the joy they're bringing
Who can live without it, I ask in all honesty.
What would life be?
Without a song or a dance what are we?
So I say thank you for the music,
For giving it to me."
Ova pjesma me je potakla na razmišljanje. Kakav bi život bio bez glazbe, plesa?
Znam da nekima i to znači malo, ali neke i ispunjava.Naprimjer, dok je Tarantacha slušala LOTD( Lord of the dance) glazbu, došle su joj silne ideje za priče.Glazba kao da te potiče na nešto pozitivno, ples te razbudi, instrument sve te pjesme pomaže stvoriti...Tko je otpjevao prvi zvuk, odsvirao prvu melodiju, otplesao jedan plesni korak?
I tako kažem
Hvala ti na glazbi, na pjesmama koje pjevam,
Hvala na svoj radosti koji donose
Tko može živjeti bez njih, pitam iskreno.
Kakav bi bio život?
Bez pjesme ili plesa kakvi smo mi?
Tako kažem hvala ti na pjesmi,
Davajući je meni.
Ma dobro, vratimo se mi sada na neke novosti... nažalost više ne idem u Hogwarts školu online, ne mogu se brinuti za više blogova istovremeno, prevelika obaveza.Trčkaram po forumima, osobito po forumu o crtanim filmovima, imam toga za pisati :D. Radi se na novim pričama, "Preokret" ostavljam za poslije tako da se brzo ne "istroši" tema za pisanje na ovome mome blogu, treba ga malo počistiti, prašina se stvorila na njemu :)
Predlažite ideje ako ih imate, komentirajte, znate da volim komentare :D
Vaša Tarantacha, Tantarantacha, Tara, Tarantacha Sciena Lordsdale, blablabla 
glitter-graphics.com
- 21:31 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
petak, 19.09.2008.
Obavijest!!!
Evo i jedan novi post, ovoga puta nije o "Preokretu" več o magijskoj školi Hogwarts online.To je jedna škola u kojoj pohađate određene predmete na koje morate obavezno dolaziti, a i imate one neobavezne.Možete se u komentarima prijaviti kao učenik ili učitelj, ovisi jeli ostalo još mjesta za neke predmete.Uglavnom, upisi su počeli pa možete odabrati jedan od četiri doma: Griffindor,Rawenclaw,Hufflepuff i Slytherin.Ja sam učiteljica za magična stvorenja.To je jedan od neobaveznih predmeta na koje se možete upisati.Ako vas zanima ovo, više informacija pogledajte u glavnoj dvorani gdje se u komentarima možete i upisati.Raspored sati vam je u boxevima.
Pozzdrav
Tarantacha!
- 17:13 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.08.2008.
Preokret part 5
Strah i tuga preplavili su me. Bojala sam se sama otići na putovanje, ali nisam imala izbora. Morala sam krenuti. Odmah sam na sebe stavila crni ogrtač, šešir te se izmrljala da izgledam kao obični seljanin za kojeg nitko ne mari. Ali ogrtača imala sam oklop i svoj mač kojeg su napravili Elfi posebno za mene, te štit na kojem je znak jednoroga, na pravljen od zmajeve ljuske. Naime, taj je jednorog zapravo i nadjenuo ime ove zemlje Magicia te postao prvi kralj nje. Kažu da je najbolji od najboljih kraljeva, čak da ga neki pravi heroji mogu osjetiti u mislima. U svoju torbu sam stavila mapu koja mi je data, vodi me do "njhove zemlje" i ostalih zadataka koje sam morala izvršiti sama i sa svojim prijateljima.Još sam stavila sve knjige koje mi je Mary dala, znala sam da će mi jednog dana biti potrebne,hranu,vodu i one dvije igračke. Prije odlaska kralj me je uputio kamo prvo.
-Pošto Magicia ima malo vojske, krenuti ćeš prema lijevom brdu gdje je vilinski rod koji je neotkriven osim što je William napisao jednu knjigu o tome što je otkrio tamo, postoje tri zadatka koje moraš ispuniti, a koje nitko dosad nije.Mi vjerujemo u tebe i tvoje prijatelje i mislimo da ćete ga sigurno ispuniti, možda ćeš morati to učiniti sama ako se oni ne pojave.Kada ih ispuniš, vidjeti ćeš jedan veliki dragulj koji ćeš uzeti te ćeš tako oživjeti sve slike okolo dragulja na kojima su prikazani vilenjaci.
-Pa to je lagano!
-Ne,ne, čini ti se takvim, no u knjizi koju je princ William napisao piše da nije ni htjeo napisati ta tri zadatka da ne bi preplašio ostale koliko su strahovito komplicirana.I ne samo to!Orci,zli ljudi i vukodlaci su sigurno poslali svoja čudovišta koja ako te vide odmah bez razmišljanja kreću u napad.Putem možda naiđeš i na još neke prepreke no ne boj se!Malo me sram reči, ali budi hrabra kao na prvom sastanku kada si uperila mač u mene!No, prijeđimo na dobru stranu...
-Ima li novosti o mojim prijateljima?
-Nažalost, nema.Ali ovo ti kažem, u ime cijele Magicie oni robovi u "njihovoj zemlji" čekaju da ih spasite.Ne brini uspjet ćete.Samo slijedite svoje srce.
-Moram vam reči da se puno bolje osjećam s ovakvom potporom.
-Ajde,ajde moraš krenuti!Ipak,vrijeme prolazi.
-Heh, evo krećem.
I tako sam ja sva ponosna izletjela iz Farnuta. Ja i moj Ragorium.
Putovali smo i putovali, jedno mjesec dana, a nismo ni napola izašli iz Magicie.Opet smo vidjeli sve one zanimljivosti, i još više.Naime, kada smo došli do stabala jabuka, sišla sam s Ragoriuma i otišla po nekoliko njih.Kada sam ubrala jednu, čulo se tiho...
-Au...
I tako i drugu i treču, a što sam onda shvatila?
-Au!To zaista boli!
Nisam ja viknula tako dva puta nego...
-Tko je to?
-Ja, pa stablo zar ne primječuješ?
-...?
-Ja sam Altorn, stablo jabuke, ne boj se, na dobroj sam strani.
-Kako ti mogu vjerovati?
-Svatko od nas sa dobre strane ima znak jednoroga negdje, meni je na jednom listu koji se ne može pokidati, niti nikad nije uvenuo.Jesi ti uopće odavde, iz Magicie?
-Ne...
-Ajme pa ti si ona!Nisam nikad mislio da ću te upoznati samo tako.I nisam baš očekivao tako mladu osobu koja će spasiti Magiciu sa prijateljima.
-Da ja sam Rea, a ostalo sigurno znaš.
-Da pa naravno.
-Imam samo jedno pitanje...Kojim putem je najsigurnije ići?
-Dobro ti je to pitanje.Sada je cijela Magicia puna špijuna, i šuma također, a tek cesta!Uostalom, ja sam samo jedno stablo koje stoji i raste na jednom mjestu.Ipak bi bilo bolje da sama odlučiš, nisam od velike pomoći...
-Ma ok, možeš li me podignuti da vidim nešto?
-Naravno, što je to ok?
Hehe, dobro mi je pitanje postavio, na neki način sam mu objasnila.I tako se Altorn sagnuo a ja se popela na najvišu granu.
-Što je u ovoj špilji?
-Več prije 1000 godina pisano je , zapravo jedan princ po imenu Trek koji baš nije bio poznat po istini, napisao je kako u toj špilji živi najstrašniji zmaj svih vremena.Naravno, svi su mu povjerovali i tako nitko nije koračio tamo tako dugo.
-No hvala.Sada me spusti jer moram ići.
Opet me je uhvatila ona moja stara znatiželja, koja me nekad i uvede u velike probleme, ali nikako da se oduprem njoj.Krenula sam prema špilji.Prema zmaju.
- 13:49 -
subota, 12.07.2008.
Preokret part 4
I kako je vijeće reklo svoje, tako je i bilo.Cijeli dan sam sjedila po klupama uz najmanje 30 knjiga koje sam neprestano čitala.Podučavali su me najbolji čarobnjaci Magicie, od kojih mi je najdraži bio čarobnjak Succelios, premočan je, i čarolijama i riječima.Mislim da me je najbolje od svih podučavao.Ali sve ovo što sam učila zapravo je ispalo ono što sam čula u deset dana putovanja.Još mi je i Mary spakirala desetak knjiga u kojima si mogao naučiti sve i svašta!A šta ćeš!Bolje išta nego ništa...Još sam se i mačevala, učila jahati i izgovarati pokoje čarobne riječi.Kraljevstvo mi je poklonilo jednoga bijeloga konja, nazvala sam ga Ragorium.Od tog svega imala sam samo malo slobodnog vremena.Kako se kralj napokon barem malo "opametio" , odlučio je unapijed osigurati sve što će meni i mojim prijateljima koji će ići sa mnom biti potrebno.Vrijeme je prolazilo,zapravo prošle su dvije godine, ja sam napunila četrnaestu!I tako se svake godine slavi kraljev rođendan.Taj dan kada je napunio šesnaest godina napravljen je bal a onda odmah nakon njega proslava.Naravno, i ja sam morala ići.Kako je kralj ispunjavao sve što sam htjela, a nikad nisam tražila ništa osim danas da mi da dovoljno novaca da mogu kupiti sebi jednu prikladnu haljinu za obući se.
-Jel ti dovoljno 555000 simansa?
-Pa naravno(nisam htjela reči da je previše jel sam htjela kupiti još malo odjeće...heh)!
Simansa je Magiciin novac, svaka simansa je zapravo deset kuna u našem svijetu.I tako sam ja sa svojim Ragoiumom jahala do najbližeg trga.Našla sam haljinu, bijele boje.Ali ono od odjeće što sam trebala kupiti su zapravo bili plaštevi i šeširi, pet plašteva i šešira da nas ne bi otkrili tijekom putovanja, da pomisle da smo graničari.Ajme jedva sam čekala da dođu moji prijatelji, osječala sam se usamljeno, jedini prijatelj koji je bio uz mene je Ragorium.Ali morala sam se strpit.I tako je došao i bal, iskreno, da sam ja počela plesati, odjednom bi se čuo največi smijeh koji bi bio zabilježen u povijesti kao najjači.Zato sam sjedila u kutu, no nakon vremena došao je neki mali mojih godina, cijeli sređen uređen, kosa mu je bila do ušiju i upitao što ćete sigurno pretpostaviti:
-Jesi li za ples?
-Ne...
Molim te, samo jednom?
-NE!
-Mogu li barem sjesti ovdje?
- Ne znam, nisam vlasnica ove stolice...
Ajme kako sam mogla reči to!Ccc...onda je taj neki došao i sjeo odmah pored mene i cijelo vrijeme me propitkivao...
-Ooooo, pa ti si ona koja je izabrana da spasi Magiciu,drago mi je ja sam Sean!
-Ej Sean.
-I, jeste li smišljali kakve planove protiv zlih sa one desne strane?
-Jesmo.
-Možeš li mi reči koji?
-Ne.
-Kada krečeš na putovanje?
-Jednoga sunčanog dana.
-Aha...A koliko će vas biti na putovanju?
-Nekoliko.
Činio mi se sumnjiv sa ovoliko pitanja, pa sam zato bezveze odgovarala, ali možda je to samo bio jedan mali koji je vrlo znatiželjan, ali ipak, nisam odgovarala na njegova pitanja.
-Daj dođi sekund u hodnik, mmoram te nešto pitati...
Mislila sam ako odem tamo,da će prestati sa pitanjima, ali bilo je nešto suprotno, i još gore od toga.Mali četrnaestogodišnji mladić pretvorio se u čovjeka oko trideset godina sa jednom stranom lica ispečen , a na drugoj jedan ožiljak i to preko cijelog obraza.
-RECI MI PLANOVE ZA PUTOVANJE!
-Ummm...prvo ćemo se pozdraviti s kraljem i ostalima, onda ćemo sjesti na konje, početi jahati...
-NEMOJ SE ZEZATI SA MNOM!RECI IH!
Sva sreća, imala sam ispod haljine mač u koricama koji mi je kralj darovao, polako sam ga vadila i išla mačem prema "Seanu" ali , odjednom je nestao.Duboko sam uzdahnula, sva u strahu, morala sam to reči drugima, kada su saznali i preporučili kralju što bi trebalo poduzeti, kralj se malo mislio, a onda je rekao.
-Jesi li spremna za odluku?
-Ma šta god bilo ,jesam vaša visosti!
Ponašala sam se pristojnije prema kralju, jer se i on malo po malo opamećivao.
-Pa , vrijeme je da kreneš.
-Da krenem?Na putovanje?
-Nažalost,to je jedino što možemo.
I tako vam je to ispalo...
-A gdje će se pojaviti moji prijatelji?
-E pa to nije sigurno hoće li oni krenuti sa tobom na putovanje odmah, ipak nismo očekivali nešto ovakvo, a treba dugo vremena da dobijemo potrebne vile i vilenjake...Čini se da ćeš morati krenuti sama, a na dijelu putovanja, ne zna se točno gdje, oni će te naći već spremni.
- 11:32 -
Komentari (28) - Isprintaj - #
petak, 11.07.2008.
Preokret part 3
Putovanje je trajalo punih deset dana i deset noći. Bilo je to naporno, ali i zanimljivo. Prije putovanja imala sam šta ćuti, pogotovo od Niddlea, koji kao da me je poznavao otkada se rodio, pa je počeo plakati zbog mog odlaska:"Povedi i mene!Ako se više ne budemo vidjeli,evo ti jedna moja igračka, jednorog drveni sa krilima, da se uvijek možeš sjećati mene.".
Bilo je toliko tužno vidjeti suze kako silaze niz njegove obraze.Nisam ni sama znala što će se dogoditi u budućnosti, hoću li preživjeti, o meni ovisi cijela Magicia...Skrivala sam svoje lice od Niddlea, jer, i meni su suze od tuge i straha počele teći, ali sada je gotovo, več sam izabrala svoj put.Da bi ga malo ohrabrila, neprestano sam mui govorila skrivajuči svoje lice:"Ma ne brini se,uskoro ćemo se vidjeti, i prestani plakati, preplavit ćeš cijelu Magiciu!
A onda se malo nasmijao.Pa i ja.
-Neugono mi je pitati, ali možeš li mi dati još jednu igračku za mog prijatelja Aarta?
-Znam baš kojega bi ti mogao dati.Mog viteza, cijelo vrijeme sam tražio neko posebno ime za njega, a ti si ga upravo sada izgovorila!
-Puno ti hvala,Niddlin.
I tako smo krenuli.Bilo je mnogo toga za vidjeti.Odmah prvi dan kada smo krenuli, pored jednog stabla ugledala sam male svjetlucave točkice.
-Vile.Pretpostavljam cvjetne kada su ovdje oko stabala.
Zar ih ima više vrsta?
-Pa naravno.Imaju cvjetne,piksiči, elfi, goblini ,leprekoni...i još njih...
-Koji su to leprekoni?
-To su ti irski vilenjaci sa trorogim šeširom na glavi.Svaki od njih ima po jedan skriveni vrč zlata.
-Aha...
I tako sam samo mislila o tome dvorcu Farnutu i što će biti dalje.Sve do sedmog dana.Tada smo prošli pored jezera Wanc, kako mi je rekao Barcelo, u kojem su bili labudovi...ne...ovo su pegazi?Barcelo mi je pričao da oni jedino postoje u Magicii, a onda sam vidjela jednog takvog crne boje u zraku leteći s bijelim.
-On je jedini crni koji je preostao.Sve ostale su pokupili orci .Ove konje je lako pripitomiti, zato su se orci prerušavali u nas dobre, prvo gladili pegazove a onda im vezvali krila i slali ih u njihovu zemlju.
-Predivni su...možemo li...
-Ne, ne i ne.Nemamo vremena.
I tako sam ih promatrala cijelo vrijeme dok lete, sve dok nismo ušli duboko u šumu gdje ih nisam mogla vidjeti.
Osmi dan smo jednostavno proveli dan, prošli smo kroz jedan mali gradič, gdje je Barcelo kupio još malo hrane, da nam slučajno ne bi pofalilo.Deveti dan smo jahajuči konje gledali puste livade,a na jednoj smo opazili jednog mladića, bolje rečeno vilenjaka koji razgovara s zmajem.
-Molim vas odvedite me do Farnuta, ako budem išao pješice, zakasnit ću na sastanke.
-Ma gdje ću se ja umarati zbog tebe, nema šanse.
A onda je Barcelo povikao:
-Mladiću, mi jašemo na konjima do Farnuta, ako hoćeš pođi s nama.
-I tu ću zakasniti...
-Dobro, dobro, ja sam mislio da nemaš prijevoza, pa mi se čini da smo ti mi jedina nada...
Ja sam se kriomice smijala, vilenjak je sebi nešto mumnjao u bradu...
-Ma dobro, hvala vam na ponudi i neću je odbiti...
-Sjedi ovdje iza mene.
Sve do sutra slušali smo propovijedi onog dosadnog vilenjaka.Vidjelo se da je umišljen jer je cijelo vrijeme pričao o sebi, kako je on desna ruka kralju, ovo, ono, punio nam glavu glupostima.Kada smo došli do dvorca, u sebi sam pomisila jednu divnu misao kako ćemo se riješiti ovog dosadnog vilenjaka.
-Hvala vam puno na prijevozu.Ima li kako da vam se odužim?
-Recite kralju da smo došli!
Kralj je čuo za tu vijest i poslao nas da pratimo vilenjaka kako bi došli do njegove prostorije za sastanke.Kada sam ugledala kralja, došla mi je muka. Mislim da nije ni 14 godina imao, a bio je toliko umišljen , da mu "nitko nije ravan po ljepoti"...Aargh!Sada mi je i jasno zašto je kralj nesposoban...Ccc...I tako je cijeli sastanak proveo pričajuči o svome životu, a ne o tome tko će spasiti Magiciu.I tako je meni pukao film i usred njegovoga predavanja uzela sam mač, popela se do njega i uperila mač prema njemu.
-Jesi ti došao pripovijedati o sebi ili o nekome tko će spasiti cijelu zemlju i živu glavu?!?!?!?
-Ummmm...O tome drugome?
Vratila sam mač u njegove korice i svima, cijelom vijeću i svima koji su gledali rekla:
-Jasno mi je zašto ste me zvali.Zato jer ovo umišljeno dijete ne zna za ostale nego mari samo za sebe, makar starije od mene!Ja sam ta koju su odabrali da spasi Magiciu!Ja sam ta koja će to i učiniti ako se vijeće složi sa mnom.
Svi su odjednom počeli govoriti slične komentare:
-Vidi kako barata mačem!
-hmmm...Dobru su odabrali...
-a ja sam mislio da će ova biti umišljenija od njega?
Barcelo je bio cijeli u čudu.On je zapravo mislio da ja ništa ne marim za sve ovo, ono kao "whatewer", ali sada je shvatio koliko je meni stalo do ovoga i počeo pljeskati, pa tako i svi ostali za njim.
-Viječe je odlučilo!
-Recite onda!
-Ti si ta odabrana.I ti ćeš odabrana ostati.Ali, kako smo vidjeli da si odlična sa mačem i ako dalje, ali da ne znaš baš mnogo o bićima, ostati ćeš dok to n naučiš!
-Dogovoreno!
Počela sam se smijati, ne znam zašto, ali bilo mi je drago sve ovo što sam čula,makar sam se htjela vratiti u stvarni svijet, odlučila sam spasiti Magiciu!
- 10:57 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.07.2008.
Preokret part 2
-Jjoš mi nije jasno zašto ja? Ja ni ne vjerujem u fantaziju...
-Psst! Nemoj to govoriti!Svaki put kad netko nešto takvo kaže, nestane jedno biće iz Magicie!
Ali...(neka me netko probudi!) ne shvačam zašto ja?Kako sam došla ovdje?Zašto nestaju bića iz fantazije?...Tko su hobbiti?Imam mnogo pitanja, oprostite...
-Ma nema problema!Hobbiti su bića manja od ljudi, imaju dlakave noge i ne vole baš pustolovine. Ja i moja obitelj smo jedini od njih koji vole pustolovine.Mi smo obitelj Bracelace.Ostalo ću ti reči za večerom.
-Bracelace?
-Da, ja , moja žena Mary koja te jedva čeka upoznati i naš mladi sin Niddlin.
-Aha...
-Hajde, dođi s nama malo večera, očito je da si gladna...draga!Došla je!
-Zar da?Oh dušo, oprosti što te zanio svojim pričanjem, nekad se previše navije...Niddlin ,da si se odmah pojavio za stolom!...Žedna?Ajoj, još te i pitam, bi li ti godio jedan tulipni čaj?
-Tulipni čaj?
-Da, najzdraviji čaj koji jedino raste ovdje u gradiću Walles!
-Pa, mogla bih jednu čašu.
I tako sam se upoznala sa hobbitima.Počelo mi se sviđati ovo mjesto, ali ne dovoljno da povjerujem u sve ovo.Upoznala sam i Niddlina, smišan mališan, imao je pet godina i smeđu kovrčavu kosu.Prvo se sramio doći, a onda me je cijelo vrijeme tijekom večere pilao hoću li se igrati s njime.Morala sam jedan put, da prestane dosađivati , a i nisam mogla odoljeti, željela sam se vratiti u vrijeme kada sam se ja igrala tako.Sve njegove igračke bile su napravljene precizno, od drveta, ali najbolja od svih tih igračaka bio je jednorog sa krilima.Činio se tako stvarnim da ga nisam ispuštala iz vida.No dobro, dosta o tome, mene su još zanimala ona tri pitanja.Kada sam to upitala svima se promijenio izraz lica.Tuga im se vidila u očima.
-Pa, svi su mislili kada je princ William sredio onog kamenog diva, zmaja i orke, da je to to.Nažalost, rođaci od izumrlih orka, također orci su živjeli pokraj jedne druge zemlje koju su spalili.Odmah kada je princ William umro, one su se preselile ovdje iza desnog brežuljka, udružujuči se sa vukodlacima i zlim ljudima, kojih je bilo najviše.Njima svo zlo iz stvarnog svijeta pomaže da kradu ostala bića, i svih koje ukradu koriste za robove.Kako je na vlast došao jedan kralj koji je nesposoban za svoje godine, a ne možemo ga mijenjat, tako kaže zakon, nismo imali šta drugo nego potražiti pomoć iz stvarnog svijeta, ti si bila izabrana, znali smo kakva si, ali znali smo da se to može lako i promijeniti, popraviti.Kao neki preokret, da postaneš dobra osoba.
-Ahaa... sad kužim...a što je bila ona svjetlost koja me je obasjavala?
-Pa to su bile vile kojima je bio dan znak da te dovedu ovamo kada sa sredine igrališta zabiješ koš.Evo sada sam ti objasnio sve, Mary spakiraj joj nešto hrane pića i odjeće...i mač, mač.Vrijeme je da krenemo.
-Evo odmah!
Zašto?Gdje idem?
-Ideš na sigurno u dvorac Farnut gdje ćeš učiti o onome što će ti trebati poslije da ti i tvoji prijatelji, onih četvero i ti peta, da spasite Magiciu!
-Odakle su se oni stvorili ovdje?
-Pa, oni će ti pomoći jer več znaju ponešto o ovom svijetu, ali samo kada putovanje počne!Hajde ići ćemo na konjima putem dvorca.
I tako ja još nisam znala da li je ovo stvarnost, htjela sam se vratiti u stvaran svijet, ali me znatiželja vukla ovdje.Nisam niti znala što će mi se dogoditi u budućnosti, ali, ipak sam ostala.
Mali Niddlin
Mary
Barcelo
- 08:54 -
srijeda, 09.07.2008.
PREOKRET part 1
Prije nego što počnete čitati,ova priča ima neke svoje likove npr. prijatelji od ove cool osobe u početku se smatraju dosadnima toj osobi, a na kraju ćete vidjeti.Malo sam iskoristila tuđa imena jer nisam imala ideje za druga, sorry.I evo vam pjesma za ovaj dio priče.Ponosno izjavljujem da je to iz koncerta Michael Flatley's LORD OF THE DANCE 
, obožavam taj koncert!
Discover Ronan Hardiman!
____________________________
Da, bilo je to davno kada sam bila cool, duga smeđa kosa s pramenovima crvene boje, uvijek našminkana dolazila u školu, bez svojih Ray Ban naočala nikako.Nosila sam traperice, šarene majice koje su bile na špaline, nije me bilo briga za učitelje ni školu, šta će mi reč, uvijek sam govorila sebi samo je važno zabavljati se!Prolazila sam s "odličnim" 2, čak sam jedanput pala hrvacki, ne znam zašto , skroz književno govorim! Ali dobro, i to sam uz malo sreće prošla.Tako su prolazili moji dani, u školi i bez nje.U drugom polugodištu opet mi je loše išao hrvaCki pa je naša razrednica Buba(mara) Bugaloo odredila četvero učenika iz mog razreda da mi pomognu oko toga.To su bili Hikai, Coroshi, Bartul,i Nini.Pa, prvi put kada su mi pomogli bilo je to kod Hikai, tako su mi pomagali oko hrvaCkog i naučila sam nešto sitno, i onda me je Nini upitala:"Vjeruješ li u vile,zmajeve i takva bića?".
-Bića?Pa oni ni ne postoje!Vi ste ono totalno djetinjasti!
Otišla sam i zalupila vratima.
Kada sam došla doma, shvatila sam da sam krivo popustila, ipak mi oni pomažu, ja bi njih trebala barem na neki način poštivati...Odlučila sam slijedeći dan otići na odmoru do njih i ispričati se, no sve je to ispalo još gore...Svi su išli za mnom, naravno, jer sam najpopularnija u razredu, i išla sam do njih, umjesto da im se ispričam, ocrnila sam ih pred svima!Oni su šutjeli, ignorirali ono što su im ostali govorili, a ja, osjećala sam se drugačije i to rpeviše drugačije.Slijedeći put kada su bila pedavanja o hrvaCkom, ispričala sam im se, ne znajuči kako će reagirati na jednu običnu ispriku nakon svega onog....
-Apologise accepted!
Tako smo poslije predavanja otišli do igrališta, da se malo pozabavimo igrajući se starih igara poput:skrivanja.Nakon toga sjeli smo na zidić, komentirali o onome što volimo, a onda su rekli da idu kupiti nešto u dućan.Pitali su me hoću li snjima, ne, ja sam ostala ovdje sa loptom od košarke pored mene.Vježbala sam gađanje lopte u koš, od najbližeg pa najdalje.
Došla sam do sredine igrališta i gađala koš....kada sam ga pogodila odjednom se čulo zvono, deset do jedanaest puta je zvonilo a nakon zadnjeg puta , iz tame pojavila se svjetlost, tako je svijetlilo da sam jedva vidjela, oko mene se urezao krug , kao od zlata napravljen i odjednom mi se sve zamaglilo...Sve što sam čula bila je mirna glazba, a onda sam počela gledati na oči, pred menom su se stvarali prizori kao iz bajke, oko mene plesalo je kolo vila, iznad njih zmaj je rigao vatru.. ma sigurno mi se pričinjavalo...nije.
Ispred sebe gledala sam generacije i generacije veselih ljudi, sve dok se nisu prikazale nekakve orke i veliki divovski kip...?Šta bi to trebalo značiti?A onda se pojavilo neko dijete, izrastajuči u mladoga princa kako mi je izgledalo koji je za svojom družinom , i nekim čudnim psom koji mu je izliječio rane, porazio i zlog zmaja, diva i orke...Čini mi se kao princ William, kojega smo učili u povijesti...hmmm...mogao bi biti,ali sumnjam sa ovakvim mojim znanjem...A onda me je opet obasjala svjetlost, i našla sam se u nekoj čudnovatoj prostoriji.Bila je mala a onda su se čuli koraci...Strah mi se osječao u kostima...Tresla sam se....A onda je na vidik izašao mali čovjek, nije bio patuljak, imao je vrlo dlakave noge i ricastu kosu.
-Oh, stigla si...Mary, stigla je!
-Tttko ste vi?
-Ja?Ja sam Barcelo, oprosti što se nisam več prije predstavio, ja sam hobbit.
-Hobbit?
-Da, a ti si pretpostavljam Rea, zar ne?
-Opprostite, da ja se zovem Rea, ali, zar niste možda dobili krivu osobu, vidite, jer ja sanjam???
-Ne.Ti ne sanjaš i nismo dobili krivu osobu.Dobrodošla u MAGICIU, svijet mitoloških i ostalih bića!
- 13:58 -
utorak, 08.07.2008.
USPJELA SAM!!!!
Zašto baš ovakav naslov...iskreno, nije mi pao napamet drugi, ali sigurno znate da je riječ o nečemu zanimljivome...Naime,prije više od godinu dana ja sam po stoti put napravila svoj novi blog, sada je več star...hehe...na njemu sam pisala svoje događaje, o sebi, i tako dalje, dok mi nije sinula ideja da tamo objavljujem neke priče koje sam pisala i držala u jednoj maloj bilježnici, i napravljeno je kako je Tarantacha željela, zapravo, tada sam bila obična blogerica, koristila sam svoje ime, nisam ni znala za ime Tarantacha!I tako sam prvo objavila priču po imenu dama, koja je bila malo djetinjasta 
,ali onda nakon nje meni je sinula tolika ideja da sam se tako raspisala, ni ušporko ni nikako samo sam ju objavila na svoj blog, i eto odmah nakon toga palo je oko trideset komentara!Radila sam nastavke te priče, i svaki put sam čula nešto ovakvo:"Kada će novi dio?", "Dalje,dalje!"...Da skratimo priču izgubila sam korisničko ime i lozinku, tako nešto, i tako sam zaboravila na taj blog,napravila novi...Ali što je mene zapravo potaknulo da pronađem taj blog?Na laptopu sam pronašla MAGICIU part 4, i tako sam se raspitivala o njoj, o mom starom blogu, hvala Bartulisici koji se sjetio adrese(pljes,pljes),ali tražila sam pod tim, ispalo je da nema ,nego malko drugačije...Godinu dana tražila sam tu stranicu i MAGICIU...A onda sam danas sjela za kompjutor, bezveze čačkala po starom blokiću, otvorila ga da vidim što tamo piše, i NE SAMO DA SAM NAŠLA ADRESU BLOGA NEGO I KOR. IME I LOZINKU OD NJEGA pa mogu ući u blog editor...Gledala sam taj blog, na njemu se nalazila jedna od mojih najstarijih i najuspješnijih priča...MAGICIA...Bila sam tako sretna, da sam odlučila taj blog koji je več napunio godinu dana, odlučila sam ga preurediti te napraviti od njega jedan poseban blog za samo tu priču, a vama ću u slijedećem postu objaviti samo prvi dio nje, i link do tog bloga, jer još nije preuređen, a ako ga želite vidjeti onakvog starog, kliknite
ovdje!
Veliki pozdrav od Tarantache!
OSTAVLJAJTE KOMENTARE!!!!!!!!!!!
I Bartulisice imam skype, poslat ću ti preko e-maila moje ime!
- 21:28 -
Chat...brišem ga brzo, stavljen je sa razlogom...
Get your own Chat Box! Go Large!
- 07:46 -
nedjelja, 06.07.2008.
NOVA PRIČA!
Evo ovako smišljena je NOVA PRIČA ni naziv vam neću reč jer želim da bude pravo iznenađenje, biti će vrlo duga, imati će mnogo nastavaka, a ni prvi nisam dovršila zato budite strpljivi i na ovaj post mi ostravite mnogo komentara,pa će biti priče 
!I imam jedno pitanje, ako tko zna kako se zvala moja stara adresa na kojoj sm pisala jednu od mojih prvih priča po imenu MAGICIA javite mi pliz i tu ću priču dovršit jer je tamo nisam mogla dovršit, izgubila sam korisničko ime i lozinku i napravila sam novi blog....Pa javite ako znate...I veliki pozdrav, OSTAVLJAJTE KOMENTARE!!!
- 12:38 -
nedjelja, 18.05.2008.
Evo neke slike!
Ove slike nisu stavljene bezveze..Stavila sam ih zbog jedne blogerice koja mi je trebala narpaviti dizajn..Sorry,još dovršavam jednu priču, imati će mnogo dijelova...I ako tko slučajno zna kako se zvala adresa mog bloga na kojoj sam pisala priču po imenu MAGICIA?JAvite mi se u komentarima!poz
- 15:09 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
petak, 04.04.2008.
Ugrizao me mačkodlak?
Da,to je živa istina,a znate kako se to dogodilo:ja i Eliot normalno smo pojeli večeru(sječam se,to je bilo moje najdraže jelo:cvjetna piletina) i pošli na spavanje.Dok sam ja spavala kao top,mačkodlaka koji je lutao tu i tamo u našoj šumi privukla je cvjetna piletina kojoj se miris čuje kao da je meso ali je to biljka.Kada je čuo taj miris,otišao je sve do tamo gdje su bili ostaci koje nismo pojeli,nije ih pojeo zato jer mačkodlaci ne vole biljke već je vidio mene.Mene nemojte pitati,jer ja ne znam zašto me je ugrizao,ali ugrizao me.Kada sam se probudila,spustila sam se niz stablo i otišla umiti kod jezera.Kada su me vodeni zmajevi vidjeli,počeli su urlati,rigati vodu na mene i tjerati me,a kada sam se vidjela u odrazu jezera,tako sam jako vrisnula da su i zmajevi prestali rigati vodu.Bila sam skroz dlakava,a i narasle su mi uši i rep.Nisam bila kao obična mačka,već neka zeeeelena mačka.Sada sva bića znaju kako izgledam,proširilo se to dok si rekao keks,ali nitko nije imao nikakav lijek za to.A ako je i bio lijek,bila sam u još gorem stanju.Sada sve više šetam na četiri noge,dlakavija sam i ne jedem ništa osim ribe,i cvjetna piletina mi se ne sviđa.Lakše se penjem po stablima,ali kad me god netko vidi,odmah pobjegne gdje mu je najbliže pobjeći.Zato sam ja jednog dana dlučila krenuti putem Dalie Cherokee.Zašto baš kod nje?Zato jer se sječam da je ona imala jedan lijek protiv toga.Dođem ja kod nje,a i ona skoči i pobjegne.čim sam rekla da sam ja,Tarantacha,smijala se bez prestanka.Ja sam je pitala za lijek,a ona je rekla da ga više nema,da je taj lijek njoj trebao za neki novi lijek koji je sastavljala po receptu od jednog čarobnjaka.Ostala sam ukipljena.Nisam znala što ću.Vratila sam se kući,i mislila sam se.Jedino mi je ostalo da pitam vas.Ako mi možete pomoći,napišite koji maštoviti lijek trebam piti,koliko vremena i kako ga pripraviti.Ostaje mi to,ili da pojedem sladoled macho?
- 15:24 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.03.2008.
Napokon pišem ponovo...
Evo meni su već došle dvije ideje za dvije priče,njih neću danas pisati već sutra ili neki drugi dan.Htjela sam se samo javiti,ostavljajte mi komentare i veliki pozdrav!
- 19:39 -
Izbrisano!
Chat je izbrisan jel mi kvari izgled bloga...
- 08:18 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
nedjelja, 09.03.2008.
Tarantacha the cat
Evo kako ja sada izgledam...šmrc...to čete vidjeti u mojoj slijedećoj priči!
- 19:37 -
ponedjeljak, 03.03.2008.
Vidite ovu sliku...Jel dobra?
- 20:32 -
petak, 15.02.2008.
Jedna moja priča...
Bio jednom jedan vilenjak po imenu Elfino. Živio je sa ostalim vilenjacima, u jednoj šumi blizu mora. Kada bi se kod tih vilenjaka odabirali kralj i kraljica, prvo bi se odabralo kralja, a onda bi on odabrao neku vilenjakinju koju istinski voli i koja istinski voli njega. Tu nije bilo ti ćeš nju, ti ćeš ovu... Nego je kraljevo srce odabiralo kraljicu. Tako je jednoga dana bilo odabrano da će vjenčanje biti ujutro, za tjedan dana. Elfino nije bio običan vilenjak, on je učio ostale vilenjake kako plesati i znao je svirati frulu. Imao je svoju posebnu frulu, kojom bi mogao dozvati svakoga sa tako očaravajućom pjesmom. Tako je Elfino pripremao ples za vjenčanje. On bi uvijek ustao prvi među vilenjacima, pa bi sve sredio: pomogao bi cvijeću da se razbudi i otvori i učinio bi još neke stvari, pa bi se on sam razbudio.Tako je bilo i rano ujutro,na dan kada su se kalj i kraljica vilenjaka vjenčavali. Nakon svega što je pripremio za vjenčanje, razbudio se i pozvao sve vilenjake osim kralja i kraljice da dođu, naravno sa svojom čarobnom frulom, te da isprobaju ono što su naučili plesati za bal nakon vjenčanja. Tako su prvo vilenjakinje isprobale, pa vilenjaci, pa svi zajedno, a tada je došao kralj. Vilenjaci ga nisu primjetili, samo su nastavili plesati zajedno. Ali tada je došla kraljica, uhvatila je kralja za ruku i krenuli su prema naprijed. Tada su vilenjaci vidjeli prekrasan prizor, kako su kralj i kraljica bili samo odjeveni! Svi su bili oduševljeni, a Elfino preoduševljen, da je pao u nesvijest, a ostali to nisu primjetili od predivnog prizora. Kralj i kraljica su se baš namjeravali poljubiti, za kraj vjenčanja, a onda se čuo neki čudan zvuk. Svi su se čudili, a onda su vidjeli ružnoga i ogavnoga generala Thinoderiusa, opakog. Došao je ovamo po kraljicu, pitao je okrutnim glasom hoće li se udati za njega, a ona mu je odgovorila nikada! Thinoderius se razbjesnio, naredio je da sve vilenjake odvedu u njegov dvorac i da ih tamo zarobe. Poslije toga uzeo je kraljicu za ruku, počeo plesati sa njom, a ona je plakala i tada je odgurnuo, bacio na pod. Kralj je sav zavezan molio da to ne čini... Ali uzalud. Svi su bili odvezeni u dvorac, jedino ne Elfino: kada su ga zli Thinoderiusovi ratnici uledali, pomislili su da je mrtav, pa su ga ostavili tu, ali svidjela im se frula pa su je uzeli sa sobom.
Kada se Elfino probudio, čuo je zvuk brodova, protrljao oči i vidio da je ovo mjesto skroz drugačije od onog gdje on živi, ali shvatio je da je to ta šuma kraj mora gdje on živi. Pitao se gdje su svi, pretražio je sva mjesta, dozivao je vilenjake cijelo vrijeme, ali nigdje ni glasa. Nešto najgore što mu se dogodilo bilo je to, a još mu je nestala njegova frula koju je previše volio. Dugo je vremena prošlo, Elfino je samo tugovao i tugovao, nije znao šta da radi,jedino je pokušavao urediti sav onaj nered koji je ugledao kada se probudio, ali samo je plakao i tugovao, pokušao je naučiti mačevati i jahati vilinog konjica, ali mu nije išlo od ruke. Tako je bio cijelo vrijeme tužan. Jednoga dana, Elfino se probudio i sjeo je na jedan kamen, na kojem bi uvijek on i njegovi prijatelji sjedili. Više nije pomagao cvijeću, jer je cvijeće od tuge počelo venuti. I tako je on sjedio,a onda je osjetio da se nešto čudno događa, cvjetovi se rastvaraju, pa se nešto micalo.Okrenuo se i VIDIO JE SVE VILENJAKE! Trčao je prema njima, ne u suzama žalosnicama, nego u suzama radosnicama. Samo ih je grlio i grlio od sreće. A onda je vidio kralja i kraljicu, kleknuo je pred njih u suzama radosnicama, a oni obadvoje su mu stavili ruku na njegovo rame. On ih je pitao što se dogodilo, pa su mu ispričali kako su bili zarobljeni, te kako su se oslobodili. Njega zapravo to nije bilo briga, bilo mu je samo važno da su se vratili! Poslije su mu pokazali kako su naučili plesati, a on ih je pitao odakle im takva ideja za ples, oni su mu odgovorili "Od tebe!". Poslije kada su svi išli spavati,Elfino ih je pozdravio i sjeo na onaj isti kamen. Mislio je na svoju frulu, nitko mu nije rekao ništa o tome, tugovao je za njom. Onda je zamišljao kako drži svoju frulu u rukama i ponovno svira, ali je vidio da frule nema. Ispružio je ruke sa žalošću u sebi , a onda se odnekud stvorila frula na njegovim rukama. Tada je ugledao kralja i kraljicu kako mu se smiješe saznajući da su mu je oni stavili pomoću čarolije. Bio je tako sretan, da je počeo svirati svoju najdražu pjesmu, a svi su odmah došli je slušati. Tako je došlo i vjenčanje.Kada su se kralj i kraljica vjenčali , svi su se čudili glazbi koju je Elfino pripremio za ples. Onda ih je stavio u parove i pokazao im kako se pleše na tu glazbu.Svi su bili sretni, a ponajviše Elfino.
- 11:41 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 01.02.2008.
Drugi dio price o Tarantachi!
He,he...Ovaj put cu ja pisati pricu,a ne moj prijatelj Coroshi...Ovo je samo jedan mali nastavak price!
Dalia jos nije dosla,to je sigurno zbog Tarantachine uzbudljivosti.Ona je cijela bila spremna za tu borbu,ali joj se ipak nije bilo drago boriti.Nakon sto je Coroshi poslao Tarantachi konja i poruku na njemu,ona je ubryo shvatila da je to bio jednorog.Nisam vam spomenula da je Tarantacha odlicno pricala i pisala price,svaki dan cijela bi je suma,da ne zaboravimo zacarana suma,slusala!Vile,vilenjaci,zmajevi te ostala bica.Tarantacha bi dosla i sjela,a onda kada reces keks,svi bi se okupili oko nje da cuju njezine price.Vile bi plesali,a vilenjaci im se pridruzivali,ptice bi pjevale,a zmajevi rigali vatru od uzbudenja(ne brinite se,nisu zapalili sumu nikako).Svi bi jedva docekali te posebne price.Nakon toga Tarantacha bi se vratila kuci.Sto?Zar vam nisam pricala o kuci?Ma dobro,dobro...Kuca nije bas velika,a ni mala.Nalazi se na velikom stablu u zacaranoj sumi.U njoj zive Tarantacha i njezin konj,jednorog Eliot.Eto,da li vam je to dovoljno za sada?Da,da,OK!Tarantacha bi ponekad isla u posjet Coroshiu,ali ga cesto ne bi bilo kuci,ili bi radio nesto opasno za Tarantachu...Pa se tako ona sjetila jedne ideje,divne ideje!Zamolila je neke zmajeve iz zacarane sume da joj podare malo njihovih ljusaka,i tako je napravila jedan poseban stit,koji ce je stititi od svih zala i carolija,jako ce je to braniti....I tako ce Tarantacha moci ici cesce u posjete k Coroshiu!
_____________________________________________________________________________________________
Eto!To bi bio drugo dio ove price o Tarantachi...PliZZZZZZZZ MI OSTAVLJAJTE KOMENTARE!!!Hvala!Znate li da je Dalia prije bila Tarantachina neprijateljica,pa je onda postala prijateljica...
- 08:30 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 29.01.2008.
Dalia Cherokee...
- 08:31 -
ponedjeljak, 21.01.2008.
Svaki post nesto novo!
Khm...Khm...Hvala svima na svim komentarima,pohvalama,i slicnome...Vi sigurno vec znate da ja volim komentare,ali ne one koji vrijedaju mene,moje ideje,ovaj blog...Kakva vam je ova slika,gdje sam se borila protiv zmaja...Meni je draga...Neki me pitaju odakle mi ime Tarantacha.Hm...To ime je izmislio moj prijatelj Coroshi(mitoloskisvijet.blog.hr) i ja sam LUKAVA AMAZONSKA RATNICA i ne bilo kakva,vec sam potpuno DRUGACIJA od njih~eto to bi bilo ponesto o meni!Lijepo je ime Tarantacha,zar ne!Eto,kako vidite da ime posta glasi svaki post nesto novo,e pa u ovome je postu novo da cu ja u boxu napisati ponesto o vilama,ali viditi cu kada cu to napraviti,jer imam posla...Sigurno ce vam se svidjeti...I na kraju kao i na kraju svakog posta,veliki pozdrav od Tarantache,lukave amazonske ratnice!
- 13:58 -
petak, 18.01.2008.
Tarantacha protiv zmaja...
- 21:02 -
srijeda, 16.01.2008.
Evo i mene...Hvala na komentarima...Neki se pitaju pa gdje su mi svi ostali postovi...Pa,izbrisala sam ih kada sam preuređivala svoj blog i stavila sam u box sliku Tarantache i njen odraz na rijeci ili jezeru...I kakva vam se čini?Mislim se hoću li pisati svoje priče na blog,ali nisam baš sigurna u to,jer ne želim da mi netko tu priču kopira i stavi je na svoj blog pa napiše da je on napisa ili bilo šta takvo.
Imam jedno pitanje na oje mi odgovarajte ako hoćete u komentarima...
Znate li koje stranice na kojima ima stvari za blog?
&
Što bih još mogla staviti na svoj blog?
Eto,to bi bilo to za današnji post...Hvala na svim komentarima i veliki pozdrav od Tarantache,lukave amazonske ratnice!
- 19:16 -
ponedjeljak, 14.01.2008.
Novi,preuređeni blog!
Evo mene,napokon sam malo uredila i preuredila svoj blog...Sretan Božić i Nova godina,ali u zakašnjenju...Evo,napravila sam svoj banner pa pročitajte u boxu što piše ako ga tko hoće staviti na svoj blog...Hvala svima koji su mi onaj dan kada mi je bio rođendan čestitali na blogovima,ali nisam ostavila niti jedan post jer sam htjela preurediti blog,nemojte se ljutiti...Sada ću na blogu pisati i o Tarantachi,njezinom dijelu mašte i o nekim drugim stvarima,možda budem pisala svoje priče,ali to još moram razmisliti...Pa,evo kraj ovoga posta,sretniti ćemo se u slijedećem koji će sigurno biti ubrzo objavljen...Veliki pozdrav od Tarantache,lukave amazonske ratnice!
- 12:18 -
ponedjeljak, 10.09.2007.
Naravno..Upoznavanje!
Kao prvo se moramo upoznati...Ja sam Tarantacha fantastika i ovo je moj novi blog...Sigurna sam da ćete uživati u njemu jer ja tako mislim.Imala sam prije jedan blog sa kojim mi nije nešto bilo u redu pa sam morala napraviti novi.Ovdje,na ovom blogu čete se moči zabaviti čitanjem zanimljivih priča koje sam ja napisala, večinom srednjovjekovnih!Veliki pozdrav i nadam se da će vam se svidjeti moje novi priče!
- 19:35 -
